Ima nečeg lepog i divnog u radu nedeljom, bilo koje vrste, onako da kažemo slobodnom radu, ne nekom bitnom i teškom poslu.
Primer porodični ili prijateljski roštilj, ustane se malo ranije, pre svih noćnih ptica koje su imale turističku turu po gradskim klubovima i kafanama, uz obavezne degustacije žestokih pića ili proveravanja temperature točenog piva iz točilica i izdržljivosti bubnih opni tamo, i krene se sa pripremom tog roštilja, tog ognja, te iskonske vatre oko koje se ljudi okupljaju od praistorije.
Meni lično je uvek bila ta rakija žešća, a pivo hladnije u tom ambijentu oko te vatre,oko roštilja, nego u svim klubovima sveta gde sam stigao da obiđem.
Volim ta okupljanja, porodična ili prijateljska, možda zato što ih sve manje ima u savremenom, brzom i otuđenom svetu, opterećenom novcem i materijalnim, "trčanjem" za istim.
Elem, nakon pripreme roštilja, sledi ništa manje važan deo, priprema svog tog mesa koje će biti na meniju.
Postoje razni načini priprema mesa u raznim krajevima sveta , mariniranje i po nekoliko dana u najrazličitijim začinima.
Trik je u tom mariniranju i začinima.
Za određene vrste mesa, neka su dobra za roštilj samo tako sveže i direktno stavljeno bez mariniranja, kao na primer ćevapi,pljeskavice,ražnjići...dok za pileće meso ili bifteke,vrat,stejkove i ostalo crveno meso, mariniranje je više nego dobrodošlo.
Sećam se kada sam bio klinac kako sam se uvek vrteo oko vatre, kada bi se kod dede spremalo meso i ostale stvarčice(čvarci,crevca,...) posle tradicionalnog klanja svinje, to su mi bili roštilji u to vreme. I ništa na svetu mi nije bilo slađe i ukusnije nego kad mi deda odvoji par komadića mesa,sa malo masnoće na njima i ja to na drvce ubacim direktno u žar, u vatru.
To su prave radosti, nije tu samo u tom jelu i piću.
Nekako ništa prirodnije i lepše ni nije od roštilja u nedelju, ništa prirodnije za raditi nedeljom, od okupljanja porodice ili prijatelja, ili sve zajedno i spremati najrazličitije đakonije od mesa.
Ili od ribe i morskih plodova. Roštilji od plodova mora,riba, sa grilovanim povrćem nekad umeju biti i ukusniji. Malo skuplji sport, ali šta sad.
Toliko za ovaj put, nabaviću neki interesantan recept za mariniranje mesa za sledeći put.
A za pečenje nečeg konkretnijeg, tipa jagnjetine,prasetine itd, nema boljeg začina od piva preko dok se okreće, pola piješ, pola za okretanje daješ i ono samo radi svoje, uživanje za sve je zagarantovano.
Eto, ja sam danas pisao blog i bilo je lepo raditi to u nedelju, videćemo kasnije i za neki roštilj, makar i u fast-food-u ako nema neke organizacije.
Doviđenja i prijatno u nedeljnom ručku,roštilju.
Bon appetit!
Нема коментара:
Постави коментар